Pričica o životu opčenito

Arminass je sišao sa svog broda. Nažalost, brod je bio uništen. Namjestio je mehanizam za samo-uništenje i izišao prema izlazu među stablima.
Ljudi u selu su ga smatrali veoma čudnim, ali su ga naposlijetku prihvatili. U njegovom trećem tjednu boravka, čitavo selo je bilo na nogama. Djevojka je bila trudna s djetetom čijeg oca nije znala.
"Ubijte ga", rekao je Arminass. "Nemojte napraviti majku njegovim robom, ili dijete robom za čitav život."
"Ti si lud!", rekao je svećenik. "Njegov život je također bitan."
Arminass je zagrnuo svoj rukav i porezao si ruku. Krv je slobodno tekla. "Materijalno je sredstvo, a ne cilj, " rekao je. Onda je zatražio čašu, te je, držeći je svojom krvavom rukom, urinirao u nju.
Potom je popio urin.
"Svijet je stvar koja traje," rekao je. "Moj urin nije otrov, niti je moj život jedini. Istina je način na koji opisujemo precizna predviđanja ili promatranja ovoga svijeta. Neželjeno dijete je dodatno meso. Ne zanimaju me pojedinci, niti cjelina."
Gradski pomodar je dotumarao do njega. "Zašto onda ne ubiješ sebe?"
Arminass je odsjekao pomodarevu glavu s njegovih ramena. "Radije bih ubio tebe," rekao je. "Mogu činiti korisne stvari osim umiranja."
Dva dana kasnije, grad je bio napadnut od bandita. Gradski poglavnici su rekli da se mora formirati obrana. "Ja to ne mogu," rekao je jedan mladić. "Ne mogu ubiti."
"Ti ne ubijaš," rekao je Arminass. "Ti treseš lišća s drveta, a drvo i dalje živi."
Starac se doteturao do njega. "Toliko se bojim smrti," rekao je. "Krije se na mom ramenu kao strvinar.
"Bolje je umrijeti za nešto, nego jednostavno umrijeti. A što je tvoj život značio?" upitao je Arminass.
"Bio sam glavni stražnje - lijevi zavijač vijaka 41 godinu."
Arminass je pružio čovjeku mač. "Ljudi su vam govorili što trebate raditi čitav vaš život. Sada morate reći sami sebi što cijenite onoliko za što biste bili spremni umrijeti."
Banditi su poraženi, a mrtvi pokopani. Svećenik je bio sav u suzama na pogled toliko lijesova. "Oh, koju tragediju rat predstavlja."
Arminass je ubo nožem svećenika i pustio da krv slobodno teče. "Bez rata ne bismo nikad pobijedili bandite, nego bi oni živjeli među nama poput parazita. Pomoću rata, grad je zdraviji, mi preživljavamo i idemo dalje. Rodit će se drugi da zamijene mrtve.
Kao što je i rekao, kroz nekoliko godina ih se rodilo više.
Arminass je radio u knjižnici svrstavajući knjige. Ljudi su govorili podcjenjivačke stvari o njemu jer nije zarađivao mnogo novca.
Jednog dana se dogodio nuklearni rat. Banke su se srušile, vlada je nestala, te je anarhija zavladala zemljom. "Sada zarađujem isto novca koliko i vi," rekao je Arminass smijući se.
Kada su banditi opet napali, on je rekao gradskim poglavnicima: "Puška svakog čini vjerojatnim pobjednikom jer kada čovjek puca dovoljno, on će nekog pogoditi. Kada napadnu s mačevima, neka se i mi borimo s mačevima."
U slijedećoj borbi preko pola grada je bilo ubijeno. "Koji nam je loš savjet dao," rekla je jedna žena lica skrivenog iza vela.
"Ne možete to znati dok ne vidite što će budućnost donijeti", rekao je Arminass. "Izgubili smo one koji se nisu znali boriti gladni, nepismene i ne baš pametne bandite. Polovica koja je ostala je bolja polovica."
Ljudi u gradu su počeli sve više i više vjerovati Arminassu. On im je govorio kada treba saditi, što saditi, te ih je spriječio da poklanjaju hranu lutajućim prosjacima. Pobrinuo se da oni ubiju sve one ljude koji su živjeli u blizini, a nisu znali kako napraviti grad koji bi funkcionirao jednako dobro kao njihov. Neke su žene plakale, ali su drugi pogledali u Arminassa i rekli, "Ovo je Čovjek."

Slijedeća generacija grada je bila plodonosna, te je dva desetljeća kasnije Arminass vidio najbolju vojsku u zemlji.
"Mi smo toliko moćni da se ne trebamo boriti s drugima," rekao je jedan čovjek.
"Ali hoćemo," rekao je Arminass.
"Zašto?" zavapila je svećenikova kći.
"Zato što predstavljamo bolji poredak. Pogledajte one ljude. Oni sijeku drveća, žive u prljavštini, te nemaju nikakvog pisma ili glazbe kojom bi se pohvalili."
"Ali tako oni žele živjeti," uzviknula je ona opet.
"To nije ono što ja želim da ova zemlja bude," rekao je Arminass. "A zbog toga što vjerujem sebi, učinit ću sve što mogu da ih zgazim."
Ljudi iz grada su vodili brutalni rat s neprijateljem, i kad je rat završio, ostale su mnoge žrtve, ali je grad imao zemlju pod kontrolom.
Što da sada radimo, Arminass?" upitali su ga ljudi iz grada.
Popravili su sve onako kako je bilo prije, te su opet pokrenuli strojeve i poslali ljude na posao. Uskoro je većina ljudi imala hranu, sklonište i nešto novca predviđenog za zabavu. Počeli su da postaju spokojni.
"Sada je vrijeme za rat", rekao je Arminass.
"Rat protiv koga?" upitao je svećenikov unuk.
"Rat protiv nas samih," rekao je Arminass. "Moderno društvo vam nije donijelo sreću. Rečeno nam je da će se za to pobrinuti strojevi tako da ćemo morati raditi samo tri sata dnevno, ali mi radimo deset. Rečeno nam je da će nam življenje u velikom društvu s ljudima iz cijeloga svijeta donijeti zanimljive druge kulture, ali većina je sretna sa svojim ljudima. Pokrenut ćemo rat protiv ovog glupog sustava."
"Ali to je pravedan sustav!" rekla je svećenikova kći.
"Ubijte ju," rekao je Arminass. "Pravda ne postiže ništa. Rat i vrijeme za sađenje postiže nešto, a ako je nepravedno, svijet se i dalje okreće. Ali mi smo zamrznuti u vremenu kada se previše brinemo da li su naše radnje pravedne."
"Radit ćemo s tobom prema rješenju," rekli su birokrati. Arminass ih je dao ubiti.
"Radit ćemo s tobom prema rješenju," rekli su političari. Arminass ih je dao ubiti.
"Zajedno možemo postići promjenu," rekli su vjerski vođe, prije nego što su ubijeni.
Arminass je okupio ljude koji rade. "Stari načini više ne djeluju. Ne trebamo društvo u kojemu se borimo jedni protiv drugih zbog privilegije bogatstva. Naši birokrati se brinu da svi imamo "pravdu", ali plaćamo cijenu dužeg provođenja na poslu dok ljudi ispunjavaju obrasce."
Svi birokrati su bili otpušteni i poslani da rade na farmama. Većina ih je umrla od iscrpljenosti, srčanih udara, ili medicinskih problema za koje nisu znali da ih imaju. Arminass ih je poredao i upitao ima li tko ikakve žalbe. Većina ih je imala, osim nekolicine koji su pocrnili na suncu i bili sretni. Arminass je dao ostale pobiti.
Odveli su strojeve do jednog dijela središta grada. Strojevi su radili dan i noć, dok su ljudi radili u četverostanim smjenama, te su poslije išli kući. "Upoznajte svoje obitelji," rekao je Arminass. "Nitko od nas ne zna koliko mu je vremena preostalo."
Odnio je sve kostime, novotarije, nakit i zabavne proizvode do gradskog smetišta, te ih je zapalio. "Ove stvari nam nisu potrebne," rekao je Arminass.
On i njegovi sljedbenici su otišli do onih koji su prodavali stvari, te su uništili sve ono što nije imalo funkciju za preživljavanje. "Smisao se ne nalazi u novcu i u onome što on može kupiti," rekao je Arminass.
Sljedbenici su prošli zemljom uzduž i poprijeko da prebroje ljude. "Imamo mnogo ljudi, Arminass," rekli su.
"Koliko ih je dovoljno pametno da shvate što moramo uraditi?" pitao je.
"Otprilike, samo jedan čovjek na deset ostalih," rekli su.
"Uzmi ovaj nož," rekao je svakom sljedbeniku. "Otiđite do onih koji ne razumiju, te im obećajte besplatno pivo do kraja njihovog života ako vam dopuste da ih sterilizirate tako da se ne mogu razmnožavati. Otiđite do kronično siromašnih, kriminalaca, narkomana, svećenika i perverznjaka i utopite ih sve u močvari."
Razbili su svaki televizor i kase, te su oduzeli djeci plastične igračke. Sve prazne zgrade su bile uništene, a sve nepotrebne ceste su bile zasađene stablima.
"Naša vlada je skoro u stečaju," zavapili su gradski poglavnici.
"Dobro," rekao je Arminass. "Nije nam potrebna ekonomija. Odsada radimo stvari koje je potrebno uraditi kako bi naše društvo išlo naprijed."
"Ali što ćemo uraditi s našim slobodnim vremenom?" rekli su ljudi. "Ne postoji struktura u našim društvenim životima."
"Radit ćete ono što god treba da radite," rekao je Arminass. "Upoznat ćete neke ljude, te ćete pronaći prijatelje. Ali na kraju biste trebali shvatiti da ste sami u ovom životu, a socijalizacija vam neće zamijeniti ono što vas čini da mislite da je vaš život vrijedan življenja.
Arminass je uperio svoj oštar pogled u ljude, te su oni iznenada zapali u trans.
Ratnik je stajao blizu. "Ti si ratnik," rekao je Arminass. "U čemu uživaš?"
"Volim se penjati po drveću," rekao je ratnik: "Volim se šetati po plaži sa svojom ženom. Volim se igrati sa svojom djecom, te graditi pokućstvo za moje susjede. A i volim biti dobar borac."
Iza njega je stajao trgovac mješovite robe. "U čemu ti uživaš," pitao je Arminass.
"Volim znati razliku između dobrog i lošeg mesa. Volim odabirati dobro povrće i odbaciti loše. Volim biti siguran da ljudi koji kupuju u mojoj trgovini odu kući s dobrom hranom. Volim ići na plažu i brinuti se o svojem vrtu."
Pored njega je stajao vođa. "U čemu ti uživaš?" pitao je Arminass.
"Volim znato razloge zašto stvari završe onako kako završe. Volim saznavati zašto se ljudi ponašaju onako kako se ponašaju. Volim rješavati probleme, te da mi ljudi dolaze kada žele od mene da to radim. Volim se baviti glazbom, te voditi moju obitelj u šumu gdje kampiramo i gledamo u vječne zvijezde."
Arminass je pogledao ljude. "Kao što ovi jesu, takvi ste svi. Ono što radite za sve nas je dio onoga što radite za sebe. Ovo ima smisla, jer ste dio skupine koja predstavlja sve nas. Želim da radite ono u čemu uživate, te da vam ne treba novac ili moj mač da vas motivira."
Ljudi su se vratili svojim domovima, trgovinama, poljima, krčmama i radnim mjestima. Osim jednog.
"A što da ja radim?" rekao je mrzovoljni glas malog čovjeka. Bio je nizak i debeo, ne baš pametan, niti je lijepo izgledao, ni u čemu nije bio posebno dobar, stoga je radio svakakve poslove oko trgovine i gradskog trga.
Arminass je natočio dva piva. Pružio je jedno mrzovoljnom čovjeku. "Ti radiš svakakve poslove, te radiš ono što ti drugi kažu i ne brineš se oko gradskih problema," rekao je Arminass.
"To je ono što sam uvijek radio," rekao je mali čovjek. "Ti si isti poput svih ostalih, sputavaš me. Da nema tebe, bio bih bogat."
Arminass je pokazao prstom preko trga. "Onaj trgovac je bio siroče koji nije imao novaca, ali sada posjeduje trgovinu. Jesi li imao oba roditelja?"
"Jesam," rekao je mali čovjek.
Arminass je pokazao na gradskog policajca. "Ovaj čovjek je počeo život kao mala beba, boreći se za život dok je bio plav u licu. Jesi li se ti rodio normalno?"
"Pa, jesam" rekao je mali čovjek.
Arminass je razmislio, rekao čovjeku da popije svoje pivo, te onda pokazao na ženu koja se brinula o maloj djeci. "Njen muž je umro i ostavio je bez novaca, ali sada ima svoju trgovinu metalnih proizvoda i zdravu obitelj. Je li tvoja žena živa?"
"Pa, jeste, živa je," rekao je čovjek.
Arminass se okrenuo prema njemu, te kazao: "Vidiš da postoji razlog zašto si onakav kakav jesi, a on nije da sam te ja sputavao ili bilo tko drugi. Ti si na položaju na kojemu te je život postavio. Ono što bi trebao uraditi je biti radostan na slobodi nebrige za komplikacije života, te trošiti svoj novac uživajući u njemu. Zapravo, predlažem ti da popiješ i budeš sretan."
Čovjek je popio pivo. "Zašto ti ne piješ," pitao ga je.
"Moram misliti o sigurnosti grada," rekao je Arminass. "Ako se pojave tigrovi, a ja budem pijan, ne bih ih mogao spriječiti. Ako izbije požar, a ja sam pijan, ne bih ga mogao ugasiti. Ako se pojave banditi, a ja sam pijan, ne bih se mogao boriti protiv njih. Zbog ovoga bi ti trebalo biti drago da ne moraš služiti poput mene.
Čovjek je razmislio o Arminassovim riječima. "Ali zar to nije dosadno?"
"Nije. To je ono za što me je život odredio da radim, te smatram da se, iako bih ponekad volio biti pijan, osjećam bolje dok radim ono za što sam stvoren, tako da moj život može imati smisla."
Svećenikov unuk je prišao Arminassu. "Stigao si točno na vrijeme," rekao je Arminass.
"Zašto?" upitao je unuk.
"Ne postoji savršeni grad, niti bi mi to htjeli," rekao je Arminass. "Zdravi grad ne treba svećenike, ali mu je potrebno da ima grešaka na svakom koraku. Kada grad prestane biti zdrav, greška podigne svoju ružnu glavu, te se tadašnja generacija pobrine za nju. Ako su u nekom trenutku ljudi preslabi da je nadvladaju, grad je dostigao svoju starost, te mora umrijeti."
"To je laž," rekao je unuk. "Savršeni grad može postojati."
"Mogao bi," rekao je Arminass. "Ali bi se onda raspao iznutra jer ne bi postojali nikakvi izazovi, nikakvi razlozi za izmjenjivanje udaraca ili vođa."
Unuk ga je ubo nožem i Arminass je počeo iskašljavati krv. "To je tvoja svrha. Došlo je vrijeme da umrem,"rekao je Arminass.
"Ali što ćemo uraditi u vezi s vođom?" pitao je gradski poglavnik.
"Jedan će se pojaviti," rekao je Arminass. A ako se ne pojavi, grad je star, te mora, isto kao i ja, umrijeti."
Arminass je umro.